Od problema do dogovora: kako voditi „teške” razgovore u školi

O čemu je riječ

U ovom članku opisujemo dobru praksu u tijeku razgovora s razrednikom, učiteljicom ili stručnom službom kada treba riješiti neki problem te što možete učiniti kako bi razgovor završio konkretnim dogovorom. 

Razgovor o problemu rijetko teče glatko. Kad iznosimo brige i zamjerke, lako skrenemo s teme ili postanemo emotivni – kako roditelji tako i učitelji. To je uobičajeno i ne znači da razgovor nije uspio. Važno je da se na kraju vratimo traženju rješenja. 

Razgovor ćete lakše voditi i vratiti na temu ako imate na umu korake koji vode do dogovora:

• otvaranje: kratak pozdrav, a zatim povod razgovora;
• iznošenje viđenja: svatko kaže kako vidi situaciju;
• traženje rješenja: zajedno tražite što se može učiniti;
• plan: tko što radi i do kada;
• provjera: kada ćete se ponovno čuti i vidjeti napreduje li plan.

Otvaranje postavlja ton. Roditelji ponekad u školu dođu s optužbama i prigovorima. Nasuprot tome, ako odmah kažete da tražite rješenje, atmosfera se opušta.

Ako razgovor skrene u drugom smjeru, najviše pomaže mirno se vratiti na temu. Rasprava o tome tko je kriv udaljava sugovornike od rješenja.

Rješenje je lakše pronaći kada razgovarate o uzroku, a ne samo o posljedici: npr. ne samo o lošoj ocjeni ili ponašanju, nego o tome gdje dijete zapinje ili kako dolazi do ponašanja. Ako sami ne znate, učiteljica ili stručna suradnica u tome bi vam mogla pomoći.

Plan i provjera pretvaraju dogovor u stvarnu promjenu. Naime, da bismo se od razgovora pokrenuli prema konkretnim pomacima, potrebno je dogovoriti sljedeće korake i rok za provjeru provedbe dogovorenog.

Zašto je to važno

Kada roditelj i škola iz razgovora izađu s istim planom, dijete kod kuće i u školi dobiva istu poruku i istu podršku. Ako razgovor završi svađom ili bez dogovora, i vi i škola ćete idući puta biti oprezniji i teže ćete se obratiti jedni drugima za pomoć.

Što možete učiniti?

Kako otvoriti razgovor

• Ako ste vi tražili razgovor, vi ga i otvorite. Nakon kratkog pozdrava mirno recite zašto ste došli, npr. „Došla sam jer me brine kako se moje dijete snalazi u matematici i željela bih s vama vidjeti kako mu možemo pomoći.”
• Govorite o onome što ste primijetili i kako se osjećate, a ne o tome tko je kriv. To se zove ja-poruka. Na primjer, umjesto „Vi nikad ne slušate moje dijete” recite „Zabrinut sam jer primjećujem da se kod kuće povuče čim spomenemo školu.”
• Pustite drugu stranu da iznese svoje viđenje bez prekidanja, čak i ako se ne slažete.

Kada razgovor skrene

• U redu je da i vi i učiteljica ili učitelj iznesete svoje brige i zamjerke. Pustite da se izgovore – i to je dio razgovora.
• Ako razgovor predugo ostane na pitanju tko je kriv, mirno ga usmjerite natrag, npr. „Što sada možemo učiniti da mu/joj pomognemo?”
• Ako vas preplave emocije, recite to i zamolite kratku pauzu ili po potrebi novi termin.

Kako doći do rješenja

• Pitajte o uzroku, ne samo o posljedici. Umjesto „Zašto je dobila jedinicu?” pitajte „Što primjećujete na satu? Gdje točno zapinje?”
• Recite što vidite kod kuće: kako dijete uči, što ga/je zanima i koliko ima drugih obveza.
• Ponekad se tijekom razgovora pokaže da prvo treba riješiti nešto drugo, npr. provjeriti djetetu vid ili ga uključiti u dopunsku nastavu. I to je dobar ishod razgovora: dogovorite taj prvi korak.

Plan i provjera

• Na kraju dogovorite konkretne korake: što radi dijete, što vi kod kuće, a što škola.
• Dogovorite kada i kako ćete se ponovno čuti, npr. za dva do tri tjedna, e-poštom ili telefonom.
• Kod kuće djetetu ukratko recite što ste dogovorili i zajedno se dogovorite kako ćete to provesti.

Probajte već danas

Prije sljedećeg razgovora u školi zapišite jednu rečenicu kojom ćete ga otvoriti i jedno pitanje o uzroku problema. Provjerite s partnerom, prijateljicom ili prijateljem kako oni doživljavaju taj početak.

Dodatan savjet/prijedlog pitanja za nastavnika:cu

• Što primjećujete na satu? Gdje dijete najviše zapinje?
• Što mogu raditi kod kuće da podržim ono što radite na satu?
• Kada se možemo ponovno čuti da vidimo kako mu/joj ide?

Kome se obratiti za pomoć?

1. Razrednica ili razrednik: prva osoba za razgovor o djetetu.
2. Stručna služba škole (pedagoginja, psihologinja ili drugi stručni suradnik ili suradnica): može sudjelovati u razgovoru ako je tema osjetljiva ili se s učiteljem ne uspijete dogovoriti.
3. Izvan škole: ako vam je zbog obiteljske situacije teško, podršku možete potražiti u savjetovalištu za roditelje i obitelj. Više na stranici Gdje potražiti pomoć.

---

Povezani članci

Upoznajte školski tim: tko što radi i tko o čemu odlučuje · Pedagoške mjere

---

Izvori

Brkić, M. (2026). Kako voditi konstruktivan razgovor u školi (radni tekst). Projekt „Zajedno u učenju”.

Forum za slobodu odgoja (bez god.). Zajedno – izgradnja kvalitetnih odnosa škole i roditelja (edukacija). Forum za slobodu odgoja.

Munivrana, A., Pijaca Plavšić, E., Pavlović, V. i Perak, J. (2017). Možemo to riješiti! Razumijevanje i upravljanje sukobima. Osnovni priručnik medijacije. Zagreb: Forum za slobodu odgoja.