Upoznajte školski tim

O čemu je riječ

Kaže se da je potrebno cijelo selo da bi se odgojilo dijete; ono je u središtu, a uz njega obitelj, škola i zajednica u kojoj živi, koje su sve međusobno povezane. Dobra suradnja škole i roditelja može pozitivno utjecati na djetetovo učenje, ponašanje i osjećaj sigurnosti u školi. Kada roditelji i učitelji razmjenjuju informacije i zajedno traže rješenja, lakše mogu prepoznati djetetove potrebe i pružiti mu odgovarajuću podršku. U školi taj „tim” čini više ljudi; neke od njih viđate na roditeljskim sastancima, a za druge možda i ne znate što rade.

Razrednica ili razrednik je osoba koja najbolje poznaje vaše dijete u školi i povezuje sve ostale. U nižim razredima (od 1. do 4.) to je učiteljica ili učitelj razredne nastave, koji s djecom provodi većinu nastave i poučava većinu predmeta pa dijete poznaje iz svakodnevnog rada. U višim razredima (od 5. do 8.) razrednik je jedan od predmetnih učitelja, koji uz svoj predmet vodi i razred. U oba slučaja prati uspjeh, ponašanje i izostanke svakog učenika, vodi roditeljske sastanke i razgovara s drugim učiteljima. Ono što ne vidite: vodi dokumentaciju razreda, priprema sjednice razrednog vijeća (svi učitelji tog razreda) i često prvi primijeti kada se s djetetom nešto mijenja. Zato je razrednik prvi korak za gotovo svako pitanje.

Predmetni učitelj ili učiteljica poučava i ocjenjuje jedan predmet. U nižim razredima djeca imaju predmetne učitelje samo za nekoliko predmeta, npr. za strani jezik, a od 5. razreda za svaki predmet. Ocjenu iz svog predmeta daje predmetni učitelj, a ne razrednik ili ravnatelj. Za pitanja o gradivu ili ocjeni iz jednog predmeta obratite se izravno tom učitelju.

Razredno vijeće čine svi učitelji koji predaju u razredu vašeg djeteta, a vodi ga razrednik. Zajedno odlučuju npr. o ocjeni iz vladanja i nekim pedagoškim mjerama pa razrednik o vašem djetetu često zna i ono što su primijetili drugi učitelji.

Stručna služba škole okuplja stručne suradnike koji pomažu učenicima, roditeljima i učiteljima u pitanjima učenja, razvoja, ponašanja i odnosa u školi. Čine je, ovisno o školi, pedagog, psiholog, edukacijski rehabilitator, logoped, socijalni pedagog i knjižničar (ne rade svi navedeni stručnjaci u svakoj školi):

• pedagog prati napredovanje i ponašanje učenika, vodi radionice na satovima razrednika i savjetuje učenike i roditelje o učenju, ponašanju i odgoju;
• psiholog pomaže učenicima u emocionalnom, socijalnom i školskom razvoju, procjenjuje sposobnosti i teškoće, prepoznaje darovitu djecu i pomaže u kriznim situacijama, npr. kod sukoba, nasilja ili smrti u obitelji;
• drugi stručni suradnici pomažu prema svojoj struci, npr. logoped kod teškoća u govoru, čitanju i pisanju.

Školski psiholog procjenjuje i savjetuje, a po potrebi upućuje dalje. Službenu dijagnozu, npr. ADHD-a ili disleksije, postavljaju stručnjaci izvan škole. Stručna služba nije samo za probleme: pedagogu i psihologu možete se javiti i po savjet, prije nego što se problem pojavi. Stručni suradnici rade i s roditeljima, prema potrebama roditelja, djeteta ili razrednika. Ipak, mnogi roditelji ne znaju da stručnoj službi mogu doći i na svoju inicijativu. Škola bi vas na početku školovanja trebala upoznati s time kako možete surađivati sa stručnom službom. Ako to niste čuli, pitajte razrednika kako se u vašoj školi dogovara razgovor s pedagogom ili psihologom.

Ravnateljica ili ravnatelj vodi školu i odgovara za njezin rad. Ne mijenja ocjene, ali joj se možete obratiti kada problem ne riješite s razrednikom i stručnom službom ili ako se ne slažete s izrečenom pedagoškom mjerom. Više u pojmu Ravnatelj.

Vijeće roditelja je mjesto gdje roditelji imaju glas u radu cijele škole: u njemu je po jedan predstavnik iz svakog razreda. Vijeće daje mišljenja i prijedloge o radu škole, ali ne odlučuje o ocjenama niti o pitanjima pojedinog učenika. Više u pojmu Vijeće roditelja.

Školski odbor upravlja školom: među ostalim imenuje ravnatelja i donosi plan rada škole. U njemu je i jedan roditelj, kojeg bira vijeće roditelja.

I učitelji imaju svoju perspektivu. Mnogi učitelji kažu da im je suradnja s roditeljima postala zahtjevnija: roditelji od njih očekuju da su stalno dostupni, a jedna „kriva” rečenica može izazvati lavinu reakcija. Često im nedostaje vremena, a dio njih kaže da se ne osjeća dovoljno pripremljeno za razgovore sa zahtjevnim roditeljima. S druge strane, mnogi roditelji imaju dojam da ih škola zove samo kada nešto ne valja, osjećaju da ih druga strana ne sluša ili se boje da bi razgovor s učiteljem mogao naštetiti djetetu. Kada se roditelji i škola međusobno okrivljuju, problem se teže rješava. Kada obje strane znaju što druga radi i s čime se nosi, lakše razgovaraju bez „nevidljivog štita”.

Kada je dijete ugroženo, npr. zbog nasilja, škola je dužna obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad (ranije centar za socijalnu skrb), a kada postoji sumnja na kažnjivo djelo i policiju. O tome obavještava i školsku medicinu, a kada je potrebno, odmah poziva hitnu medicinsku pomoć. Cilj je zaštititi dijete i spriječiti da se situacija ponovi.

Primjer: Predmetna učiteljica primijeti da se Luka posljednjih tjedana povukao i da ne predaje zadaće. Javi to razredniku. Razrednik pita i druge učitelje primjećuju li isto, a zatim pozove Lukine roditelje na razgovor. Zajedno se dogovore da Luka porazgovara s pedagoginjom, a roditelji će kod kuće pratiti kako spava i s kim se druži. Nakon mjesec dana ponovno se nađu i provjere je li Luka bolje. Nitko nije morao ići ravnatelju jer je svatko napravio svoj dio.

Zašto je to važno

Kada znate tko što radi i tko o čemu odlučuje, obraćate se pravoj osobi s pravim očekivanjem. Ne tražite od razrednika da promijeni ocjenu iz tuđeg predmeta niti od vijeća roditelja da riješi problem vašeg djeteta. Tako se problem brže rješava, a manje je nesporazuma i ljutnje na obje strane.

Što možete učiniti?

Kome se obratiti u čestim situacijama:

• nejasna ili nepravedna ocjena: prvo predmetna učiteljica ili učitelj, zatim razrednik, a ako ni tada ne riješite, ravnatelj;
• dijete ne napreduje ili ne želi učiti: razrednica, a zatim pedagog ili psihologinja;
• sumnjate na teškoće u učenju: razrednik i stručna služba, a po potrebi stručnjaci izvan škole;
• dijete je tužno, plaši se ili ne želi ići u školu: razrednica, a zatim psiholog ili pedagoginja;
• vršnjačko nasilje: odmah razrednik ili stručna služba, a ako treba, ravnatelj;
• pitanje koje se tiče cijelog razreda: predstavnica razreda u vijeću roditelja, a zatim ravnatelj.

Što možete očekivati od škole:

• roditeljske sastanke, na kojima razrednik predstavlja pravila škole, plan rada i aktivnosti razreda;
• termine za individualne razgovore sa svim učiteljima, objavljene na mrežnoj stranici škole;
• da vas škola obavijesti kada primijeti problem kod vašeg djeteta;
• mogućnost da preko predstavnika razreda date prijedloge vijeću roditelja, na koje ravnatelj mora pisano odgovoriti.

Probajte već danas

Na mrežnoj stranici škole pronađite imena i kontakte razrednika, pedagoga i psihologa te termine individualnih razgovora i spremite ih u mobitel.

Dodatan savjet/prijedlog pitanja za nastavnika:cu

• Koji stručni suradnici rade u našoj školi i kada su dostupni roditeljima?
• Kako se najavljuje razgovor sa stručnom službom?
• Tko je predstavnik našeg razreda u vijeću roditelja?

Kome se obratiti za pomoć?

1. Razrednik: prvi korak gotovo uvijek.
2. Stručna služba škole (pedagoginja, psihologinja ili drugi stručni suradnik ili suradnica).
3. Izvan škole: ako problem ne možete riješiti u školi, pogledajte stranicu Gdje potražiti pomoć.

---

Povezani članci

Ravnatelj · Vijeće roditelja · Od problema do dogovora: kako voditi „teške” razgovore u školi · Pedagoške mjere · Državni pedagoški standard · Vijeće učenika 

---

Izvori

Forum za slobodu odgoja (2025). Suradnja ili partnerski odnosi roditelja i škole (radni listić 1). Projekt „Zajedno u učenju”.

Forum za slobodu odgoja (2025). Uloga učitelja u partnerskom odnosu s roditeljima (radni listić 3). Projekt „Zajedno u učenju”.

Forum za slobodu odgoja (2025). Uloga pedagoga i psihologa u partnerstvu roditelja i škole (radni listić 4). Projekt „Zajedno u učenju”.

Forum za slobodu odgoja (2025). Partnerski odnos škole i obitelji. Projekt „Zajedno u učenju”.

Forum za slobodu odgoja (2026). Zajedno u učenju – radionica za učitelje (prezentacija). Projekt „Zajedno u učenju”.

Forum za slobodu odgoja (2026). Suradnja škole i roditelja: što je važno znati? (letak). Projekt „Zajedno: škole kao partneri u jačanju roditeljskih kompetencija”.

Jakopin Vuk, A. (2022). Suradnja s roditeljima. Školski portal, Školska knjiga.

Kolarec, R. (2026). Suradnja s roditeljima: učitelji svaki dan pružaju ruku suradnje i profesionalnosti. Školski portal, Školska knjiga.

Marković, M. (2024). Unaprjeđenje suradnje između roditelja i škole u Republici Hrvatskoj (završni specijalistički rad). Sveučilište u Zadru.

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 156/23).

Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 112/10, 82/19).

Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima (Narodne novine 132/13).